Film Darovi moje rođake Marije, iz 1969. godine, nastao prema prozi još jednog, nešto starijeg psihonauta i kafkijanske figure Momčila Nastasijevića; Nastasijević, samostalna književna ličnost, dugo posmatran kao fusnota u srpskoj književnosti, u poslednje vreme dobija pozitivan revival kroz njegovu poeziju (koja jeste različita od njegovih savremenika), iako mu je zapravo kao proznom piscu malo ko ravan. Glavna odlika njegovog stila je razgradnja linearnog, modernističkog narativa i vremena na čije mesto ubacuje jedinstvenu, gotovo kabalističku upotrebu reči i jezika, sasačinjavajući tako potku svog književnog opusa. Kadijevićev iskorak ka Nastasijevićevoj prozi je ispao kao zanimljiv eksperiment kombinovanja različitih elemenata u folklorni gotik, elemenata Nastasijevićeve egzistencijalne magle, starog motiva fatalne lepote koja postaje značajnija od vlasnice i njene porodice, te sveprisutne piščeve kritike srpske rulje, koja je takva zbog raznih razloga, nastalih dugoročnijim društvenim kontekstom. Kadijević je uspeo da uhvati sve ovakve osobine Nastasijevićeve pripovetke, a da opet načini nešto svojestveno.
[ Registration | Login ]